Od Augusta do Milana Šenoe

„Draga mamice! Tvoj dripeša pozdravlja i ljubi te milionput, a i Dadulu, grostateka i Netiku. P. S. Jučer sam pao u Kurilovcu i imam na čelu rog, a sada delam gibanicu!“ Potpis pod tim recima razotkriva ih kao prve ispisane rukom Milana Šenoe. Ili barem u njegovo ime napisane. Jer na svom 92 godine dugu životnom putu najstariji će se sin Augusta Šenoe i Slave rođene Ištvanić istaknuti kao nenametljiv erudit, ozbiljan i vrijedan znanstvenik, vješt književnik i pripovjedač čiji se radovi ne ističu hiperprodukcijom već stilskom jasnoćom, naprednim shvaćanjem i stavovima, no tog 22. svibnja 1872. bio je tek zaigrani dvoipolgodišnjak uhvaćen u igri na velikogoričkom imanju djeda Đure pl. Ištvanića pa, kako još ne umije čitati ni pisati, izvještaj potpisuje te ženi i majci Slavi u Zagreb šalje otac August, u to vrijeme već priznati književnik, dramaturg u Hrvatskom zemaljskom kazalištu i bivši gradski bilježnik.

Godinu poslije August Šenoa postat će gradski senator, 1874. urednik Vienca (koji kao i Milan Šenoa ove godine slavi 150. rođendan)i 1877. potpredsjednik Matice hrvatske, a raznorodan će očev književni opus Milan Šenoa do kraja života nositi kao dar i opterećenje. Premda se u književnosti javio još kao student, objavivši 1891. u Viencu novelu Njutu i ostvario zapaženu književnu karijeru, poštovanje prema ocu i svijest o nedoraslosti zadatku popunjavanja mjesta koje je pripadalo čovjeku čiji je kulturni doprinos toliki da po njemu naziv nosi cijelo jedno doba vjerojatno su razlog tomu što se na objedinjavanje zapisa što ih je, kako bi sjećanje na oca održao živim, sastavio još kao osamnaestogodišnjak u (auto)biografske zabilješke pod naslovom Moj otac Milan Šenoa odlučio tek 1933. i tako, namjerno ili nehotice, vrativši se na početak, u jednoj knjizi spojio dvije velike životne priče.

Milan Šenoa kao profesor na Filozofskom fakultetu, na katedri geografije, 1925.

Milan o Augustu

U toj knjizi o Augustu Šenoi sačuvano je i pismo čijim je pozdravnim recima, u interpretaciji glumca Dubravka Sidora, otvoreno prigodno druženje uz obilježavanje 150. godišnjice rođenja Milana Šenoe održano 2. srpnja u Kući Šenoa. Kako je okupljenima ispričala Jasmina Reis, Šenoina nasljednica i predsjednica udruge Svi naši Šenoe te organizatorica slavljeničke večeri, i kuću u Ulici Ive Mallina, čije su prostorije sjedište udruge i dom muzeju, 1929. sagradio je upravo Milan želeći i tako odati počast ocu. Za njegova su života, naime, prostor današnje rezidencijalne zone ispunjavali vinogradi u vlasništvu magistrata Grada Zagreba i obitelj je onamo često odlazila na izlete.

Obiteljska je sreća, kako je poznato, bila kratka vijeka. Nakon što je 9. studenog 1880. grad zadesio potres jačine 6,3 stupnja po Richteru u trajanju od deset sekundi, ništavnih u životu čovjeka pa i ranjenoga crva, kako će stariji Šenoa zapisati u Viencu u Zagrebuljama, u tih je deset sekundi ipak oštećeno dvije tisuće kuća. Premda Šenoa u istom tekstu potresu pristupa ponešto bajkovito, opisujući ga kao udar podzemnog zmaja Pozoja čija je glava pod svetim Dizmušem na Novoj vesi, a rep pod granešinskom crkvom, njegove će se posljedice i za vrijednoga gradskog senatora, koji od dužnosti nije odustajao iako mu je zdravlje bilo narušeno, pokazati kobnima. August Šenoa neće klonuti duhom, Milan će ga u svojim zapisima oslikati kao oca koji marljivo radi „do 2 ili 3 u noć“, završava Branku i bez svršetka ostavljenu Kletvu, ne dopušta si da klone duhom, no 13. prosinca 1881, trinaest mjeseci nakon potresa, dječaka pozvaše sa sata grčkog što ga je pohađao u Klasičnoj gimnaziji na Katarininu trgu i rekoše da mu je otac preminuo.

Kozenov Zemljopisni atlas iz 1943, prir. Milan Šenoa

Knjiga Moj otac s posvetom sestri Dragi

Plakat komedije Milana Šenoe

M. Šenoa bio je član studentske delegacije u Parizu 1889.

Za obitelj tad nastupaju vrlo teška vremena; obudovjela Slava bez prihoda mora uzdržavati troje djece, najmlađem su Branku tek dvije godine, obitelj seli iz podstanarskog stana čiju si najamninu više ne može priuštiti, a Milan, kako bi mogao nastaviti školovanje, dobiva stipendiju, no uz uvjet da se iseli iz obiteljskog doma i preseli u đački internat. Usporedno s krajem djetinjstva javlja se i njegov interes za pisanje. S tom aktivnošću počinje u prvom razredu gimnazije, napisavši dramu pod naslovom Bez smisla, no bibliografska bilješka Milana Šenoe ne pamti je kao dio njegova autorskog opusa. Njegovim prvim kamenčićem smatra se već spomenuta Njuta, a kao prvo dramsko ostvarenje Šenoe mlađeg navodi se komedija Kako vam drago, objavljena, kao i Njuta, u Viencu 1893.

Milan Šenoa u tom će trenutku završiti studij, a učeničku klupu u najstarijoj hrvatskoj gimnaziji zamijenit će profesorskom, no ne bi bilo pošteno izostaviti nekoliko važnih postaja njegova životnog puta iz tog međurazdoblja. Godine 1887. maturirao je na Klasičnoj gimnaziji, a ujesen iste godine na zagrebačkom je Filozofskom fakultetu upisao studije povijesti i geografije. Takav izbor studija, čak i kad se u obzir uzme Šenoina ljubav prema književnosti, nije neobičan jer, uz pisanje, oduvijek je upravo putovanja isticao kao ono što ga najviše zaokuplja. Još kao dječak s ocem je, stricem i djedom putovao po Turopolju, a s ocem je propješačio i Hrvatsko zagorje i ta su prva terenska iskustva umnogome oblikovala njegova kasnija shvaćanja geografije kao znanosti koja zahtijeva da se saznanja o njoj prikupljaju na terenu, a promišljaju na sveučilištu umjesto tradicionalnog, ali pokazat će vrijeme zastarjelog pristupa geografiji prema kojem su sva nova saznanja dolazila iz teorijskih promišljanja. Kao potomak na putovanja usmjerene obitelji, dobro je znao da se činjenice i znanja pronađeni u knjigama moraju u prostoru provjeravati, upotpunjavati i širiti. Cijenio je boravak u prirodi, a putovanja započeta u djetinjstvu s voljenim ocem nastavio je i poslije; kao šesnaestogodišnjak prvi je put boravio na moru, u Kraljevici, čijim je drugim počasnim građaninom poslije postao. Putovao je i inozemstvom, 1889. je, kao član studentske delegacije na Svjetskoj izložbi u Parizu, bio među prvim Hrvatima koji su vidjeli Eiffelov toranj, otvoren uz stogodišnjicu Francuske revolucije.

Znanstvenik i književnik

Profesorom postaje nakon diplome 1892, a 1895. i doktorira temom iz područja geografije. Habilitirao se 1897, a iste godine izabran je za honorarnog docenta oceanografije. Na Klasičnoj gimnaziji ostaje predavati sve do 1910. i prelaska u zvanje redovitog docenta iz područja regionalne geografije. Te 1910. s obitelji useljava kao podstanar u prizemlje Palače Matice hrvatske na tada Akademičkom, a danas Strossmayerovom trgu (danas je u tim prostorima biblioteka Matice hrvatske). Na Filozofskom će fakultetu, od 1913. kao izvanredni, a potom od 1917. pa sve do umirovljenja 4. srpnja 1940. kao redoviti profesor. Usto, zbog svojeg je inovativnog pristupa proučavanju geografskih znanosti 1922. postavljen na mjesto predstojnika Geografskog zavoda, što je također položaj na kojem će ostati do umirovljenja 1940.

U stanu u zgradi Matice hrvatske stanovali su Augustova supruga Slava, Milan, Vera i Zdenko Šenoa koji je tu i rođen 1918.

Crtež dvorca Lukavec iz Dnevnika Milana Šenoe. Tu se i danas čuva top iz pripovijetke Augusta Šenoe Turopoljski top

Kako u članku objavljenu u Geografskom glasniku 1959. govori Vladimir Blašković, stručni se rad Milana Šenoe odlikuje „konkretnom lapidarnošću, sažetom argumentacijom i uvjerljivom pouzdanošću“, a takvih je radova, objavljivanih mahom u najvažnijim geografskim časopisima poput Geografskog glasnika, Hrvatskog planinara i glasila Hrvatskog prirodoslovnog društva, objavio 43. Svoje dvije ljubavi, geografiju i književnost, spojio je i u knjigama putopisa, kojih je za života objavio osam, a postumno je objavljena i knjiga crtica o Zagrebu naslovljena O Zagrebu koješta.

August, Slava i djeca Milan (5 g.), Draga (4 g.) i Stanko (14 mj.)

Detalj iz postava Kuće Šenoa, radni stol Milana Šenoe

Usporedno sa znanstvenom, Milan Šenoa, premda ponešto iz sjene, razvija i književnu te poglavito dramaturšku karijeru. Iako nakon premijere svoje prve predstave Kako vam drago, održane 1893. u Hrvatskom zemaljskom kazalištu, osramoćen zbog loše dikcije glumaca bježi prije svršetka zadnjeg čina, ne daje se pokolebati te piše mnogo i zanimljivo, obogaćujući svojim prilozima korpus hrvatske književnosti, a većina njegovih djela objavljena je u izdanjima Društva hrvatskih književnika ili Matice hrvatske, s kojom je bio povezan i kao urednik Vijenca, a tu je dužnost obnašao 1902. Uz članstvo Milana Šenoe u Matici hrvatskoj veže se i jedna zanimljivost. Godine 1959, napunivši devedeset godina, postao je najstarijim članom radnikom te institucije, a bio je i počasni član Geografskog društva Hrvatske. Isto ga je društvo izglasalo za predsjednika osnivačke skupštine 21. travnja 1947, što je on, u šaljivom tonu, prokomentirao kao svoje prisustvovanje već trećoj osnivačkoj sjednici istog društva.

Napredni znanstvenik i važan književnik velike socijalne osviještenosti i osjećaja za prikaz života hrvatskog pomorca preminuo je u Zagrebu 16. studenog 1961. u 93. godini. Njegov ukupan književni, znanstveni i putopisni opus broji više od pedeset jedinica, važni su njegovi doprinosi na području razvoja hrvatske geografije i njezina otvaranja prema europskim školama te bi stoga, kako je na proslavi obljetnice njegova rođenja poželjela Jasmina Reis, pravedno bilo barem u ovoj godini okrugle obljetnice organizirati znanstveni skup dostojan iznimnoga znanstveno-umjetničkog života kakav je bio onaj Milana ­Šenoe.